Želimo
da Vas pomoću ovog uputstva upoznamo sa praktičnom stranom programa
vantelesne oplodnje, kako bi ste se na vreme pripremili i organizovali.
Bitno
je da zapamtite da svaki pacijent različito reaguje na terapiju koju
prima, i da je svaki ciklus poseban na svoj način. Zbog toga Vaš tretman
i urađeni testovi neće biti isti kao i kod druge pacijentkinje.
Potrebno
je da znate da je trudnoća nastala vantelesnom oplodnjom potpuno ista
kao i svaka druga trudnoća nastala na uobičajen način. Eventualne
komplikacije se nikako ne mogu pripisati vantelesnoj oplodnji.
Postupak
vantelesne oplodnje ne garantuje trudnoću, a da bi se postigao krajnji
cilj, ponekad je potrebno proći kroz program i nekoliko puta. Uspešnost
je za svaki par individualna i zavisi od mnogo faktora. Uspešnost se
globalno gledajući kreće od 25% do 40% (mereno stopom začeća u jednom
menstrualnom ciklusu), što znači da je rizik od neuspeha značajno veći
od mogućnosti da se uspe (metoda je uspešnija nego spontano začeće u
bilo kom reproduktivnom razdoblju života). Najsavremeniji izveštaji IVF
registra pokazuju da svega 5-13% embriona kao rezultat IVF-ET postupka
ustvari postanu bebe. Mi ćemo učiniti sve što je u našoj mogućnosti da
zatrudnite već u prvom pokušaju.
Pod pojmom neplodnosti se smatra
nemogućnost začeća ili iznošenja trudnoće do termina, posle godinu i
više redovnih seksualnih odnosa, bez primene kontraceptivnih sredstava.
Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je za 1992. godinu iznela podatak
o oko 8-10% parova u svetu imaju neki od oblika infertiliteta. Za
Srbiju se nalaze podaci o 16-18% infertilnih parova. Prema izveštaju SZO
iz 1992. godine u 30-40% slučajeva je uzrok bio ženskog porekla a
10-30% muškog. Danas je vodeći uzrok neplodnosti – muški infertilitet.
Uzroci
neplodnosti žene mogu biti ovulatorni, tubarni, cervikalni i uterini
faktori, imunološki i multifaktorijalni te endometrioza. Uzroci muške
neplodnosti se mogu podeliti na poremećaje produkcije spermatozoida,
anatomske opstrukcije i faktore u koje se ubrajaju impotencija i
poremećaji ejakulacije. Antispermatozoidna antitela mogu da se nađu u
cervikalnoj sluzi žene ali i muški partner može da produkuje antitela na
sopstvene spermatozoide.
Dijagnostika bračnog steriliteta ima za
cilj da se u kratkom vremenskom periodu omogući davanje tačne
informacije o uzroku bračne neplodnosti i time omogući njihovo
usmeravanje na pravu terapiju. To podrazumeva da se u našoj ustanovi
uradi nekoliko dijagnostičkih testova u što kraćem vremenskom
periodu:ultrasonografska dijagnostika materice I jajnika, spermatogram,
bazični hormonski testovi. Na osnovu indikacije ponekad se preporučuju
dodatni dijagnostičko-terapijski zahvati kao što su: 1. HSG
(histerosalpingografija), 2. SIS (saline infuzion sonohisterografija),
3. HSC (histeroskopija). Spermatogram se ponavlja u razmaku od 3meseca
bar dva puta. Pri tom je normalna varijabilnost rezultata od 30% od
jednog do drugog ejakulata. Rezultati ispitivanja se saopštavaju isti
dan i pacijentima daju terapijske smernice. Time se standardna
laparoskopija kao invazivna operativna metoda, bilo dijagnosticka ili
terapijska, ostavlja za retke,teže slučajeve strogo indikovane
prethodnim dijagnostickim procedurama.
Bračni parovi dolaze na
zakazani dan u našu ustanovu. Tada se obavlja konsultacija u ordinaciji s
ginekologom i sestrom koja je koordinator postupka, kako bi ste dobile
sve informacije i odgovore na sva pitanja. Sledi detaljna anamneza
steriliteta i uvid u dosadašnju dokumentaciju, te ukoliko nema
kontraindikacija dogovori se vremenu obavljanja predlozene dijagnosticke
procedure.
Izvor: Klinika Perinatal